Zvonimir Majdak

Kupanje S Katarinom Zvonimir Majdak

..". Stali smo na kamene ploce. Iz citavog tijela izbijala nam je para. Golicala me trava sto se probijala izmedju sastava ploca. Zato sam divljao i skakutao. Potrcao sam, nisam znao sto da zapocnem tu na zraku pomijesanom sa sitnim kapljicama kise. Bert je pravio cucnjeve, pregibao se na ledja i izbacivao do visine trbuha sad jednu sad drugu nogu nastojeci vrskom prstiju dotaci nozni palac. Ne mogoh odoljeti bazenu jer je bio tako blizu! Disao je blagotvorno i umirujuce. Zaronih dublje i dulje nego obicno. Osjetih kako voda grije usi i obraze, kako mi kao neka vjesta zenska ruka mazi siju i silazi niz ledja. I dok mi je na celo i nos, rosila kisa, ostali dijelovi tijela bijahu zasticeni i predani takvoj pradavnoj ugodnosti da sam se nacas zaustavio i shvatio svu izvanrednost ovakvog kupanja. Poslije dana koji bijase ispunjen nadomjescima: plastika onog opskurnog hotelcica, stajanje na kisi podno dvorca i bezivotno zurenje u zatvorene prozore iza kojih se tvrdoglavi kumek sece, nije li to sve bilo cijena ovog obloga, ovog bijega u drugo, tekuce stanje. Iscjeljujuci dodir nepatvorenih sastojina i otopina iz zemljine utrobe. Sok njenog zeluca. Voda ugrijana na magmi i uzarenom pepelu. Nasa izletnicka iscrpljenost gubila se u otvorima za istek vode koja se polagano spustala ostavljajuci trag na stijenama bazena. Treba joj citava noc da ode tamo odakle neprestano navire i pulsira. A mi cemo napustiti ljeciliste i kliznuti asfaltom zazarenih i mokrih prsiju, pazuha, prepona, mirisuci po jodu, teskih glava i posumporenih misica..."